Kad mirno stojimo ravnomjerno se oslanjajući na obje noge svaki od skočnih zglobova izložen je tlačnom opterećenju od pola tjelesne težine. Prilikom mirnog stajanja na jednoj nozi tlačna sila na opterećeni skočni zglob jednaka je težini cijelog tijela i ravnomjerno je raspoređena. U nekim fazama normalnog hoda te sile rastu na vrijednosti dvostruke do trostruke tjelesne težine opterećujući asimetrično pojedine dijelove zgloba. Vrijednosti kod trčanja kreću se od 6000 do 7000 N, što je u prosjeku desetak puta više od prosječne težine. Prve dvije faze troskoka najekstremniji su športski primjer tlačnog opterećenja gornjeg nožnog zgloba. A uz tlačne sile javljaju se i sile smicanja, torzije, te angulacije koja je kombinacija sila tlaka i vlaka.
Uganuće (lat. distorsio) skočnog zgloba među najčešćim je od svih športskih ozljeda i često se odražava na svakodnevni život. Trening po neravnoj podlozi, te opterećenje na vanjskoj strani stopala kod trčanja mogući su uzroci ozljede. Svako pretjerano uganuće skočnog zgloba kod kojeg je došlo do oštećenja stabilizacijskog tkiva uzrokuje krvarenje, oticanje, bolnu osjetljivost kod opterećenja i pokretanja, te se smatrata ozljedom ligamenata. Ozljede ligamenata mogu biti totalne ili parcijalne. 70% ozljeda skočnog zgloba otpada na oštećenja talofibularnog ligamenta na vanjskoj strani skočnog zgloba (sprečava pomicanje stopala prema naprijed). U 20% slučajeva oštećenje je kombinirano i sa oštećenjem kalkaneofibularnog ligamenta. Mehanizam ozljede je unutarnja rotacija stopala. U manje od 10% slučajeva oštećen je deltoidni ligament na unutarnjoj strani skočnog zgloba. Ponekad mali dijelovi kosti budu otrgnuti na hvatištu ligamenata, dok sam ligament ostane netaknut. Taj tip avulzije se nalazi kod mladih sportaša u fazi rasta ili kod starijih pojedinaca sa krhkim kostima. Mišići kao i tetive mogu biti povučeni, razdrti ili istegnuti, zglobna čahura nategnuta ili isparana.

Ozljede ligamenata ne treba zanemariti. Pravilan tretman i način liječenja utječu na ozdravljenje, često osiguravjući potpuni oporavak. Provodi se test stabilnosti zgloba. Kad je ruptura potpuna povećano je izvrtanje ili uvrtanje zgloba u usporedbi sa neoštećenim zglobom. Postoje tri stupnja lezije ligamenta. Prvi stupanj ili distenzija znači da je ligamnet nategnut i istegnut uslijed prevelikog opterećenja. Traumatizirajuća sila nije prešla granicu čvrstoće ligamenta, pa njegova vlakna nisu popucala. Drugi stupanj označava napuknuće ili djelomičan prekid kontinuiteta ligamenta. Iako je traumatizirajuća sila prešla granicu čvrstoće ligamenta, dio ligamentnih vlakana ostao je pošteđen. U nivou ligamenta najčešće je ozlijeđena i zglobna čahura. Potrebni su tjedni za zarastanje ožiljka. Budući da ožiljak nije tako gibak kao prirodno tkivo ligamenta, gležanj će uvijek biti nešto slabiji i sklon ponovnoj ozljedi. Treći stupanj je kompletna ruptura jednog ili više ligamenata obavezno praćena rupturom zglobne čahure. Pritom se katkad otkidaju komadići zglobne hrskavice, koji ostaju u zglobu kao slobodna tijela. Gležanj je potpuno nestabilan. Kod aktivnih osoba oštećenje trećeg stupnja uglavnom zahtjeva operaciju. Postoje različite operativne metode nakon kojih se uvijek obavezno provodi fizikalna terapija.

Kod sumje na ozljedu ligamenta športaš treba prekinuti športsku aktivnost, odmah primijeniti led, kompresijski zavoj i podignuti ekstremitet.
U anglosaksonskoj se literaturi često spominje mnemotehnički pojam RICE koji ujedinjuje ta četiri osnovna principa: poštedu, hlađenje, kompresiju, podizanje (R - rest - pošteda, I - ice - hlađenje, C- compression - kompresija, E - elevation - elevacija, podizanje). Kao što je spomenuto, rastrgnuća mišića i tetiva ne obnavljaju se autogeno, već se nastali defekti premoštavaju ožiljcima. Osnovni problem je krvarenje u ozlijeđeno tkivo. Hematom u žarištu ozljede je osnovica za stvaranje ožiljka. Njegova kontrola i minimizacija postiže se primjenom osnovnih principa zbrinjavanja. Kod najmanje sumnje na frakturu ozlijeđeni zglob treba imobilizirati priručnim sredstvima. Točnu dijagnozu stupnja ozljede dat će stres-rendgenogrami. Vruća voda trenutno se može činiti ugodnom, ali u stvari pogoršava svježu ozljedu i ne smije se primjenjivati. Potiče više krvarenja i oteknuća i posljedično utječe na stvaranje većeg ožiljka.

Na stabilnost zgloba utječu aktivni i pasivni stabilizatori. Aktivna stabilizacija se održava mišićnom aktivnošću, a pasivna uglavnom ligamentima. Bez adekvatne pasivne stabilnosti zglob ne može normalno funkcionirati. Ožiljci na ligamentima uzrokuju njihovu labavost i time nestabilnost zgloba. Ugane li se skočni zglob, test često pokazuje slabost mišića s vanjske strane potkoljenice. Budući da ta skupina mišića pomaže pri uvrtanju stopala kako bi ono bilo ravno i čvrsto na tlu, pomaže i pri odupiranju iščašenju. Kad se mišići ozlijede, tijelo ih pokušava odmoriti da bi izbjeglo daljnje oštećenje i omogućilo ozdravljenje. Kao rezultat, isteguti ili ozlijeđeni mišići ne koriste se mnogo i gube snagu. Ako na mišićima uz slabost postoje i ožiljci, smanjuje se funkcionalna sposobnost mišića i time uzrokuje sklonost ponavljajućim ozljedama čak i pri manjim traumama. Ako instabilitet zaostane nakon tretmana ili nakon ponovljene traume zgloba, mora se provesti operacija. Na tim saznanjima bazirana je i fizioterapija.

Tretman smanjenja otekline i poboljšanja funkcije skočnog zgloba uključuje električne stimulacije, led, stezanje tj. bandažiranje i laganu masažu. Brazgotinasto tkivo se tretira ultrazvukom i masažom. Ultrazvuk omekšava ožiljke kako bi se tkivo preoblikovalo masažom i dobilo snagu te se izdužilo u smjeru djelovanja sile. Mogu se koristi protuupalni lijekovi. Moguća je i primjena eteričnih ulja sa protuupalnim djelovanjem npr: kamilica, lavanda, menta, bergamot, eukaliptus, melisa,...



  Mobilizacijske vježbe, trening balansa i koordinacije


  Rani mobilizacijski trening uključuje savijanje i ispružanje skočnog zgloba.
  Provodi se kod parcijalnih ozljeda sa relativno limitiranim krvarenjem i oticanjem.
  Također se započinje sa proprioceptivnim treningom.










Proprioceptivni trening na balans dasci

U svojoj studiji Ekstrand i suradnici su pokazali znatno smanjenje broja ozljeda kontrolom treninga u šest švedskih nogometnih momčadi. Drugih šest momčadi koristili su kako kontrolnu skupinu. Utvrdili su 75% -tnu redukciju nekoliko različitih tipova ozljeda, među kojima najviše akutnih tendinitisa, iščašenja skočnih zglobova,
ali također i ozljeda koljena. Naglasili su značajnu ulogu propriocepcije u rehabilitaciji
i prevenciji ozljeda skočnog zgloba. U svrhu prevencije preporuča se 20 minutni dnevni trening na balans dasci.



 

 Poboljšanje ravnoteže i povećanje koordinacije

 Uslijed ožiljaka olabavljenih veza, stopalo i gležanj su manje stabilni. Mogu se
 nalaziti u novom položaju, a ozlijeđeni ne mora biti svjestan promijenjenog uporišta.
 Poboljšanjem opsega kretnji, poboljšanjem ravnoteže i povećanjem koordinacije
 preveniraju se buduća iščašenja, jer se razvija svjesnost o položajima gležnja.
 Jedan od načina da se to postigne je i aktivno praćenje vođenih pokreta na lopti.






    Vježbe snaženja


Sastaviti koljena, stopala i gležnjeve i blago stegnuti gumenu traku oko stopala. Povlačiti prednji dio stopala u stranu i zategnuti ga.
                        

Prekrižiti stopala u gležnjevima i stegnuti ih elastičnom trakom. Gurati jedno stopalo prema van.
                       



  Stretching

  Za akutne ozljede u športskoj medicini vrijedi staro pravilo "bolje spriječiti
  nego liječiti", jer se upravo provođenjem preventivnih mjera može znatno smanjiti
  rizik od ozljeđivanja. Stretching je najdjelotvorniji način za pripremu muskulature
  na napore u treningu i za njezino opuštanje nakon njega.
  Istezanje gastrocnemiusa - stopla su usmjerena naprijed, koljeno je izravnato,
  petu gurati u tlo. Istezanje soleusa - stopala su usmjerena naprijed, koljeno
  zadržati savijeno, petu gurati u tlo.
  Istezanje lista može se provoditi i preko stepenice, a istovremenim podizanjem
  na prste vrši se jačanje mišića.







 Bandažiranje

 Povratak sportskim aktivnostima se ne preporuča do nestanka
 boli i uspostavljanja normalne mobilnosti i snage u zglobu.
 Prilikom ponovnog započinjanja s treningom zglob treba
 poduprijeti bandažom ili ortozom.





Ligamentarne ozljede prvog stupnja liječi se mirovanjem i hladnim oblozima. S postepenim treninzima može se započeti nakon desetak dana. Dvadesetak dana nakon nastanka ozljede nema zapreke punoj natjecateljskoj aktivnosti. Parcijalne rupture zahtjevaju 3 tjedna gipsane imobilizacije ili u novije vrijeme primjenu specijalnih ortoza. Pritom treba naglasiti važnost održavanja opće kondicije provođenjem raznovrsnih vježbi. Športaš uz korištenje gležanjske ortoze započinje s doziranim specifičnim treningom i opterećenjem. Bez opasnosti od ponovnog ozljeđivanja u natjecanje može krenuti 6 do 7 tjedana nakon ozljeđivanja. U slučaju potpune rupture provodi se operacijsko liječenje. Najbolji rezultati su ako mu se pristupi najkasnije u roku 6 do 8 sati od nastanka ozljede. Potpuna rehabilitacija i spremnost za sve športske napore postiže se za 4 do 5 mjeseci.