Kao profesionalna bolest javlja se kod: operatora na računalu -
  "kompjutorska šaka", kirurga, zubara, profesionalnih vozača,
  kuhara, i drugih profesija kod kojih je prisutna učestala,
  stereotipna mišićna kontrakcija ekstenzora i supinatora, te
  fleksora i pronatora podlaktice.

  S dolaskom toplijih proljetnih dana vjerojatno ćete više boraviti
  na zraku i baviti se nekim oblikom rekreacije. Sve češće ćete
  boraviti i na sportskim terenima, a u slučaju ako volite tenis,
  ne brinite previše zbog sindoma "teniskog lakat" jer ako je riječ
  samo o rekreacija niste u rizičnoj skupini. No, vrijedi znati više
  o najčešćem sindromu prenaprezanja tzv. "teniskom laktu" ili
  epikondilitis humeri.

  Teniski lakat nastaje kao posljedica dugotrajnog, ponavljajućeg
  i stereotipnog opterećenja šake i prstiju. Entezitis (upala
  hvatišta) koji se pojavljuje može biti lociran na polazištu mišića
  ispružača šake i prstiju, na vanjskoj strani lakta - radijalni
  (lateralni) epikondilitis ili na polazištu savijača, na unutarnjoj
  strani lakta - ulnarni (medijalni) epikondilitis. U medicinskoj
  literaturi lateralni epikondilitis opisan je kao teniski lakat, a
  medijalni kao lakat bacača koplja, lakat bacača lopte u
  bejzbolu i sl.

Prvi zapisi o epikondilitisu potječu iz 19. stioljeća (F. Runge, H. Morris). H. Major 1883.g. uvodi termin "tennis elbow" - teniski lakat. Međutim, H. Bernhardt 1896. opisuje simptome lateralnog epikondilitisa kod nekih zanimanja: violinista, postolara, zidara, tesara te ukazuje na povezanost naprezanja ekstenzorne muskulature podlaktice i pojavu boli.

Rizične skupine

U kliničkoj praksi prisutnost epikondilitisa humeri najčešća je na poslovima (95%) gdje se napinjanje muskulature izvodi forsirano protiv otpora, u neprilagođenim ergonomskim položajima u kojima nedostaje kretanje. Kao profesionalna bolest javlja se kod: operatora na računalu - "kompjutorska šaka", kirurga, zubara, profesionalnih vozača, kuhara, i drugih profesija kod kojih je prisutna učestala, stereotipna mišićna kontrakcija ekstenzora i supinatora, te fleksora i pronatora podlaktice. Kod sportaša (5%) nalazimo ga kod tenisača, bacača koplja, kuglača, mačevalaca, hokejaša, igrača golfa, rukometaša.

Stupnjevita bol

Epikondilitis humeri češće je lokaliziran na lateralnom epikondilu (radijalni epikondilitis), a podjednako je zastupljen kod muškaraca i žena u radno aktivnoj životnoj dobi od 30 - 50 godina života. Prisutan je na dominantnoj ruci, rijetko se javlja obostrano.

Učestale i ponavljane mišićne kontrakcije rezultiraju kroničnim prenaprezanjem mioentezijskog aparata, smanjenom vaskularizacijom, prenadraženim živčanim završetcima, angioblastičnom hiperplazijom, aseptičkom upalnom reakcijom koje na kraju mogu prouzročiti djelomičnu ili kompletnu rupturu tetive.

Najčešći simptom je bol koja se u početku javlja postepeno i relativno je podnošljiva. Kronično se intenzivira, posebno na epikondilu s iradijacijom u podlakticu i šaku (ponekad i do prstiju). Bol zasigurno djeluje na funkcijsku, radnu i športsku aktivnost. Prema Warenu u prvom stadiju bolesti prisutna je blaga bol nekoliko sati nakon aktivnosti, u drugom bol se javlja na kraju ili odmah nakon aktivnosti, u trećem bol je već prisutna u tijeku aktivnosti i pojačava se nakon prestanka aktivnosti, dok u četvrtom stadiju konstantna bol potpuno onemogućava aktivnost.

Obzirom na dugotrajno opterećenje i ponavljajuće kontrakcije mišića podlaktice teško je prepoznati sindrom prenaprezanja u početnom stadiju i reagirati pravodobno.
U dijagnostici lateralnog epikondilitisa značajno mjesto zauzima klinički pregled i testovi prenaprezanja (Mills-ov znak, Roles -Maudsley test, Chair test, Gardner-ov test).

Kod kliničkog pregleda palpacijom na hvatište ekstenzorne tetive na vanjskom epikondilu humerusa ispitanik može osjetiti bol koja se širi vanjskom stranom podlaktice do šake, ponekad do trećeg i četvrtog prsta. Rendgenološki nalaz je u većini negativan, tek ponekad su vidljive blage kalcifikacije. Može se preporučiti i termografija gdje u lokaliziranom području dolazi do povećane topline. Kod medijalnog epikondilitisa palpatorno točka najjačeg bola je na hvatištu fleksorne muskulature na unutarnjem epikondilu humerusa, a može se širiti unutarnjom stranom podlaktice do šake, ponekad i u prste.

Kada započeti liječenje?

Liječenje treba započeti odmah pri pojavi prvih simptoma bolesti. Fizioterapijski postupci zauzimaju značajno mjesto u liječenju epikondilitisa humeri.

U prvoj fazi liječenja preporuča se strogo mirovanje uz primjenu plastične imobilizacijske udlage za ručni zglob ("wrist splint") koja će ručni zglob i šaku održavati u ispruženom položaju do 20 stupnjeva. Kod prisutnog edema šake i/ili prstiju potrebno je elevirati cijeli gornji ekstremitet. Primjena kriomasaže tri puta dnevno pospješit će cirkulaciju i time izazvati analgetski učinak.

U drugoj fazi nastavlja se kriomasažom i započinje sa individualnim, dobro doziranim programom kineziterapije koji uključuje vježbe istezanja, izotoničke i izometričke vježbe. U drugom tjednu mogu se primijeniti elektroterapijske procedure: ultrazvuk, laser, magnetoterapija i analgetske struje (TENS, interferentne i dijadinamske struje).

 Vježbe prikazuje: Valerija Stanić, Livia Styling Models
 Odjeća: NTS Sportswear

 Bolesnik potpuno ispruži lakat, a šaka je u savijenom položaju preko podloge.
 Pritiskom druge ruke povećava se savijanje do pojave boli (istezanje može trajati
 8 -12 sekundi). Svaku vježbu ponoviti 5 - 10 puta, a između njih ruku potpuno
 relaksirati.

 Izotoničke vježbe

 Bolesnik postavi podlakticu u položaj paralelan s podlogom, tako da mu šaka visi
 opušteno. U tom položaju odigne i izvije šaku pružajući joj otpor s gornje strane
 zdravom rukom. U početku se vježbe izvode sporo, a kasnije sve brže i uz sve veći
 vanjski otpor (od 1/2 do 3 kg).

 
 Izometričke vježbe

  Vježbe s elastičnom gumom

 Elastična guma se postavi oko prstiju i palca, koji su sakupljeni u obliku tornja.
 Bolesnik izvodi ispružanje prstiju protiv otpora. Vježba se izvodi tri puta dnevno
 po 30-50 puta, uz postupno pojačanje elastične gume.

 Elastična guma se postavi oko prstiju i palca,
 naizmjence čineći omče. Bolesnik izvodi
 ispružanje prstiju protiv otpora. Vježba se izvodi
 tri puta dnevno po 30-50 puta, uz postupno
 pojačanje elastične gume.

Vježbe sa elastičnim obručem ili spužvastom lopticom

 Ruka se odruči do vodoravnog položaja (90 stupnjeva),
 lakat je u ispruženom položaju. U šaku se stavi elastični
 gumeni obruč ili spužvasta loptica, bolesnik naizmjence
 povećava i smanjuje stisak šake. Vježba se izvodi tri puta
 dnevno po 30-50 puta.



                

U trećoj fazi bolesnik se postupno vraća svojim dnevnim i športskim aktivnostima. Preporuča se provoditi vježbe istezanja i jačanja zahvaćene muskulature. Kod  većih opterećenja može se koristiti podlaktična poveska. Pri  težim tjelesnim aktivnostima potrebno je provesti adekvatno zagrijavanje zahvaćene skupine mišića, a po potrebi primijeniti kriomasažu. Edukacija bolesnika ima značajno mjesto u prevenciji


Edukacija bolesnika ima značajno mjesto u prevenciji i liječenju epikondilitisa humeri, a usmjerena je na provođenje redovitih kineziterapijskih postupaka prema programu, kod kuće ili prije treninga. Preventivne mjere uključuju ergonomiju (promjenu okoline), ergonomsku edukaciju (promjene načina rada i navika, te uočavnje i modificiranje neprilagođeno vođenih treninga), zdravstvenu zaštitu (optimalna rehabilitacija i povratak aktivnostima). Važno je uočiti da ekonomiziranje položaja i kretanja na radu ili u športu ne ovise samo o znanstvenim, medicinskim ili inženjerskim spoznajama, već mogu biti predmet kulturoloških, socioloških i tržišnih interesa.

Važno je znati...

Ukoliko je osoba bila izložena:

1.     zadržavanju jednog položaja - mišići koji zadržavaju određeni položaj jedno dulje razdoblje skloniji su zamoru
  mnogo više nego mišići koji pokreću dio tijela

2.     ergonomski nepovoljnom položaju - svaki položaj pojedinog zgloba koji odstupa od fiziološkog smatra se
  rizičnim za zamor lokomotornog sustava

3.     lokaliziranom pritisku - izravan pritisak na živac ili tetivu kroz dulje vrijeme može uzrokovati oštećenje (ručni
  zglob, lakat)

4.     primjeni sile - čak i mala naprezanja mogu uzrokovati stres malih mišića (iznenadni, brzi pokreti mogu biti
  uzrokom grčenja ili pucanja)

5.     hladnoći

6.     vibraciji
 

Potrebno je...
 

1.     steći naviku prekidanja ponavljajućeg rada

2.     opustiti se - ne zadržavati šake i ruke u određenim položajima, već ih nastojati olabaviti pa i u kratkim 
  stankama

3.     održavati fiziološke položaje zglobova - izbjegavati zadržavanje udova u krajnjim položajima zglobova

4.     minimalizirati kontakt s grubim i hrapavim podlogama

5.     ne pritiskati svom snagom - pretjerano naprezanje potrebno je izbjegavati, naprezanje ne mora nužno značiti
  da "mora probiti znoj", već izvođenje suptilnih pokreta

6.     pokretanje usklađenim pokretima - izbjegavati grčenje ručnog zgloba ili trzajne kretnje protiv vanjske sile

7.     šake i prste održavati toplim

8.     često prekidati izlaganje vibraciji

9.     uskladiti radno mjesto i športske aktivnosti - kompleksan pristup. Iako su dizajn radnog prostora, opreme
  kojom se radi te prilagodljivost vrlo bitni, postoji još mnogo drugih čimbenika; kreativnost posla i športa (rijetki
  odmori, monotonost, brzi ritam), stresnost (krajnji rok, nadgledanje, loše vođenje) te način rada i treninga

10.   rano prepoznati problem - veća mogućnost sprečavanja i liječenja

11.   provoditi profilaktičke mjere i izvan radnog mjesta - razni hobiji, športovi, vožnja, čak i adekvatan položaj pri
  spavanju mogu imati utjecaj

12.   poštivati načelo raznolikosti - promjena položaja tijela ili segmenata, uz česte promjene aktivnosti. Kratki i
  česti odmori tijekom aktivnosti također mogu biti korisni.

13.   ergonomska korekcija