Stojite čvrsto

Padovi su najčešći uzrok ozljeda i smrti kod ljudi starijih od 65 godina. Barem jedna od 4 osobe starije od 65 godina padne u svome domu. Padovi često rezultiraju ozljedama glave, mekih tkiva, lomovima kostiju, naročito kuka i ruku. Statistike ukazuju da četvrtina starijih osoba s lomom kuka umre u roku od 6 mjeseci nakon ozljede, a više od 50% preživjelih treba trajnu njegu i pomoć. Naravno, većina padova ne završi sa ozbiljnim fizičkim ozljedama. Međutim, a to uvijek psihološki ošteti stariju osobu. Javlja se strah koji vodi smanjenju aktivnosti koja kao u zatvorenom krugu pridonosi ugrožavanju zdravlja i ponovnom povećanom riziku od pada. Stoga, prevencija padanja od iznimne je važnosti. Pri tome naglasak je na oslabljenoj ravnoteži. Ne smije se zanematiti ni druge rizične čimbenike: mišićna slabost, lijekovi, vrtoglavice, faktori okoline kao što su skliske podloge i prepreke po kući, obuća,... 

Adekvatan balans neophodan je za hodanje i ostale dinamičke aktivnosti.
Postoje dva tipa balansa. Statički balans je sposobnost održavanja ravnoteže kod mirnog stajanja. Dinamički balans je sposobnost prihvaćanja i reagiranja na promjene ravnoteže dok se čovjek kreće. Kod starijih osoba znatno ranije se gubi dinamički balans, dok gubitak statičkog balansa ukazuje na znatna oštećenja.
Posturalnu stabinost tijela kontrolira nekoliko tjelesnih sistema: vizualni (oči), vestibularni (unutrašnje uho) i somato-senzorni sustav (mišići, koža). Vizualni sistem donosi informacije o čovjekovom položaju u prostoru i predmetima koji se tu nalaze. Vestibularni sustav prenosi informacije o pokertima glave i položaju tijela. Somato-senzorni sistem ukazuje na položaj tijela i kontakte s drugim objektima. Putem mišićnih receptora određuje položaj udova i pokrete tijela, a kožni receptor prenose informacije o dodiru i vibracijama. Nažalost, stariji ljudi često imaju poteškoće sa svim nabrojenim tjelesnim sistemima. 

Istraživanja pokazuju da redoviti trening balansa može u znatnoj mjeri smanjiti učestalost padanja i ponovnog ozljeđivanja. «Stability trainer» posebno je dizajnirano pomagalo za poboljšanje balansa, posturalne stabilnosti, propriocepcije i kordinacije. Nestabilna podloga potiče tijelo na održavanje posturalne stabilnosti i balansa. Koristi se za trening ravnoteže kod starijih ljudi, rehabilitaciju donjih ekstremiteta ali i poboljšanje sportske izvedbe. Dvadesetak minuta balansiranja dnevno značajno smanjuje učestalost ozljeda koljena, prednjeg križnog ligamenta, te skočnih zglobova kod nogometaša, skijaša, košarkaša, ... Najčešće medicinske indikacije su: ortopedske ozljede i rehabilitacija nakon operacija, ravnoteža i oštećenje vestibularnog aparata, kinestetička i proprioceptivna oštećenja, slabljenje posturalne stabilnosti, mišićna neravnoteža.  

Proprioceptivni sistem bazira se na informacijama iz zglobova i mišića kojima se kordiniraju podsvjesni refleksi u cilju održavanja ravnoteže. Ti automatski refleksi poznati su kao ravnotežne strategije. Trening ravnoteže, hodanje i vježbe s otporom koriste se za poboljšanje hoda i ravnotežnih strategija i smanjenje straha od pada. Stručnjaci iz Center for Physical Activity and Aging at Wichita State University-a preporučaju uključivanje treninga balnsa u svakodnevne aktivnosti starijih ljudi. Već i jednostavne aktivnosti kao što je stajanje na jednoj nozi za vrijeme pranja suđa ili zubiju, u trajanju po 15 sekundi daju rezultate i smatraju se vježbom. Napredak tijekom 12 tjednog istraživanja poakazao je poboljšanje stabilnosti za 28%, a snage i balansa za 20 %.

Specifični programi vježbanja trebali bi se provoditi 2 do 3 puta tjedno. Radi se 2 do 3 seta vježbi. Svaki set sadrži 8 do 10 vježbi u trajanju od 15 do 30 sekundi. Kako čovjek napreduje prvo povečava vrijeme trajanja na 30 sekundi, a zatim broj setova sa 2 na 3.  U idućuj fazi postepeno se smanjuje ili mijenja podloga, koja postaje sve nestabilnija, te većom dinamičnosti pokreta utječe na centar gravitacije. «Stability trainer» je dostupan u tri različita modela koji se međusobno razlikuju stupnjem poticaja, odnosno čvrstoćom i bojom. Najbolje je vježbati bosih nogu kako bi se maksimalno uvečala proprioceptivna stimulacija. Za dodatnu stimulaciju koristi se bodljikava strana «stability trainer-a» sa tzv. taktilno – senzornom površinom. Osim na različitim nestabilnim podlogama napredak se može potaknuti i izvođenjem vježbi sa zatvorenim očima. Daljnje poboljšanje postiže se dinamičkim vježbama kao što su vježbe s elastičnom trakom.  

Oprez! Ukoliko imate lošu ravnotežu nikad nemojte vježbati sami! Koristite oslonac.

                                                                                                                      Iva Kolić, vft