Održavajte kondiciju, a ne debljinu

Ishrana sama po sebi nije dovoljna da održi dobro zdravlje osobe koja ne vježba, jer hrana i vježbanje, iako suprotnog djelovanja, zajedno rade na stvaranju zdravlja.
                                                                                                          Hipokrat          

Probavni sustav čovjeka je mišićna cijev pet puta duža od njegove visine. Ta cijev sadrži nekoliko probavnih organa. Ima magičnu sposobnost transformiranja svega što u nju uđe i pri tome troši oko 60 posto raspoložive živčane energije. Osim zraka za disanje, sve životno važne tvari ljudi uzimaju putem crijeva. Time, dan za danom sluznica crijeva dolazi u kontakt sa štetnim tvarima unesenim hranom, te bakterijama, gljivicama, virusima,... Kako ti uljezi ne bi čovjeka učinili bolesnim, sluznica crijeva udomljuje mnoštvo obrambenih stanica. U slučaju opasnosti obrambene stanice odmah stupaju u akciju. Zdravlje dakle uvelike ovisi o zdravlju probavnog trakta. Štoviše, olakša li se probavnom traktu taj složeni posao, osloboditi će se rezerve energije za druge svrhe.
Vježbanje je važno za dobro zdravlje i omogćuje čovjeku održati tijelo snažnim, gipkim i sposobnim za svakodnevne aktivnosti. U trenutku kad epidemija pretilosti vlada zapadnom civilizacijom, a suvremeni način života sve više uzima danak, mudro se podsjetiti da gubitak 5 do 10% tjelesne težine donosi: smanjenje rizika od prerane smrti za 20%, sniženje krvnog tlaka za više od 10 mjernih jedinica, sniženje razine povišene glukoze za 50%, sniženje povišenih triglicerida za 30%, sniženje povišenog kolesterola za 30%.

Želi li čovjek smršaviti, doista ne mora fanatično vježbati. Uzrok debljini nisu kalorije nego metabolizam. Prema teoriji kalorija, tjelovježba je od male pomoći pri mršavljenju. Pretrči li se dva kilometra potroši se samo 300 kalorija, a to odgovara dvjema kriškama prepečenca ili komadu pite od jabuka. Međutim učinci trčanja su kumulativni. S dva kilometra trčanja možda se doista potrošiti samo 300 kalorija, no čini li se to godinu dana tri puta u tjednu, to je 22000 kalorija koje odgovaraju gubitku od 5 kg. Količina kalorija koja se troši ovisi i o tome koliko je čovjek debeo, odnosno uvježban kad počne. Što je deblji i u lošijoj kondiciji, to će više koristi imati od malih količina vježbanja.
Nasuprot raširenom mišljenju, umjereno vježbanje smanjuje tek. Čini se da je stupanj tjelesne aktivnosti nužan za pravilan rad mehanizma teka. Ljudi koji uopće ne vježbaju imaju prekomjernu želju za hranom, pa se kilogrami samo slažu. Najvažniji razlog zbog kojeg je tjelovježba ključ mršavljenja jesu njezini učinci na brzinu ljudskog metabolizma. Prema prof. McAndlleu, fiziologu tjelovježbe s Gradskog sveučilišta u New Yorku: «Kontinuiranom vožnjom bicikla, trčanjem ili plivanjem većina ljudi može osam do deset puta ubrzati metabolizam u odnosu na stanje mirovanja. Osim povećane brzine, opaženo je da će nakon oštra vježbanja metabolizam biti ubrzan 15 sati nakon vježbanja.» Istraživanja doista pokazuju da mršaviji ljudi više vježbaju. 

Za dobar metabolizam trebalo bi se barem dva puta na tjedan baviti aerobnim vježbanjem – trčanjem, plivanjem, žustrim hodanjem, laganim aerobikom, pohađati satove tjelovježbe....
Kod vježbanja bitno je opustiti trbuh i omogućiti dijafragmi da se pokreće dublje u trbušnu šupljinu kod udisaja, te pomiče više u prsni koš kod izdisaja. To može imati značajan utjecaj na mnoga stanja u našim životima. Naime, dijafragma je ne samo mišić koji omogućuje disanje nego i struktura koja odjeljuje prsnu i trbušnu šupljinu, a time srce i pluća od trbušnih organa. S donje strane dijafragma podupire srce. Kod udisaja dijafragma se pomiće prema dolje dok kod izdisaja ide prema gore. Što se više dijafragma može pomicati kod udisaja to se pluća mogu više širiti. Kod dubokog, abdominalnog disanja, pokreti dijafragme prema gore i dolje, kombinirani s uvlačenjem i isturivanjem trbuha, rebara, i donjeg dijela leđa, pomažu detoksifikaciji unutarnjih organa, unaprijeđujući protok krvi i peristaltiku, te pumpajući limfu efikasnije kroz limfni sustav. Limfni sustav je važan dio imunološkog sustava i ima veliku važnost u našem zdravlju.
Polagano disanje kombinirano s utjecajem ritmičkog pokretanja dijafragme, želuca i trbušnih mišića pomaže aktivirati i parasimpatički sustav, te time smanjiti količinu stresa u našim životima. To naravno ima pozitivan učinak na ukupno zdravlje. Prva stepenica ka prirodnom dijafragmalno trbušnom disanju je naučiti osjetiti nepotrebnu napetost u našim tijelima, a zatim naći način kako se osloboditi te napetosti.
U mnogim tradicijama, upravo područje neposredno ispod pupka smatra se svetim, centrom energije i života. U svakom slučaju, mišićje trbuha jedno je od najvećih područja koja postaju zategnuta i napeta kad smo pod velikim stresom. To se izrazito odražava na naše unutrašnje organe, disanje, našu energiju i općenito naše zdravlje.
Snažni prednji zid trbuha formiraju četiri para mišića. Kad se napnu, trbuh je komprimiran. Na taj način oni doprinose funkcijama probave, defekacije, mokrenja, disanja, rađanja, kihanja, kašljanja,... Pored toga vrlo su važni za držanje tijela. Povlače prema gore prednji dio zdjelice, ispravljajući krivinu doljnjeg dijela kralješnice. Ukoliko ovi mišići izgube svoj tonus, dolazi do isturenosti trbuha.  

Jednostavne vježbe mogu pomoći spriječiti pojavu problema vezanih uz probavu.

 Leći na leđa. Noge su ispružene na podu. Stiskati loptu između koljena. Mišići koji se na taj način aktiviraju hvataju se većinom za stidnu kost na koju se sa suprotne strane, unutar zdjelice hvataju i mišići zdjeličnog dna. Stiskanjem koljena aktiviraju se i ovdje smješteni sfinkteri, prstenasti mišići. Njihovi aktivni pokreti najbolji su način da se poboljša kontrola mokrenja i stolice. 

Leći na leđa. Koljena su savijena, a stopala oslonjena na pod. Stisnuti loptu između koljena, a zatim koljena privlačiti na prsa. Osim mišića zdjeličnog dna jako se aktiviraju i trbušni mišići. Poboljšava se probava, te kontrola mokrenja i stolice.

Leći na leđa. Koljena su savijena, a stopala oslonjena na pod. Stisnuti loptu između koljena. Odignuti potkoljenice i dovesti ih u položaj paralelan s podlogom. Nogama voziti bicikl, te paziti da lopta ne isklizne. Aktiviraju se trbušni mišići i mišići zdjelice. Poboljšava se probava, te kontrola sfinktera. 

Leći na leđa. Uvući trbuh, stisnuti mišiće stražnjice i podići bokove. Bedra i tijelo nalaze se u istoj ravnini. Loptu stiskati između koljena. Na ovaj se način mijenja tlak unutar trbušne šupljine, rasteže se i opušta mišićno zdjelično dno a zajedno s njim i sfinkteri mjehura i crijeva. 

Leći na leđa. Osloniti se na podlaktice. Stopala osloniti na loptu. Rolati loptu i privlačiti ju prema stražnjici. Tim se pokretom aktiviraju mišići koji od kralješnice prolaze kroz zdjelicu i obostrano aktiviraju prostore zdjeličnog dna i sfinktere. Jako rade trbušni mišići. 

Leći na leđa. Mekanu loptu smjesititi u udubinu na donjem dijelu leđa. Noge savijene u koljenima podignuti u zrak. Napeti trbušne mišiće, leđa tiskati u loptu, a zdjelicu istovremeno podizati prema gore. Ruke koristiti da bi se stabiliziralo tijelo.

                                                                                                                             Iva Kolić, vft