|
Kritično doba ili promjena stručno se naziva menopauza (tj.
kod muškaraca andropauza). Radi se o više ili manje
dugotrajnom hormonalnom i fiziološkom preustrojstvu koje
označava prestanak najaktivnije životne dobi. Automatski,
zbog opadanja razine hormona jajnika, dolazi i do poremećaja
homeostaze u organizmu. Mogu nastupiti vrlo neugodni
simptomi poput valova vrućine, povećanog znojenja,
debljanja, glavobolja, bolova u leđima, napuhanosti, umora,
proširenih vena, osjetljivih i oštećenih grudi, povišenja
tlaka, poremećaja spavanja, inkontinencije, nervoze,
tjeskobe, panike, depresije,... Kosa brže ispada, a na koži
se javljaju duboke bore i različite pjege.
Poslijednjih desetak godina porastao je medicinski interes u
dijelu fizioterapije koji može imati ulogu u tretmanima kako
urinarne tako i fekalne inkontinencije. Urinarna
inkontinencija je zdravstveni problem koji pogađa veliki
broj žena. Prevalencija se procjenjuje na 8,5% žena u dobi
od 15 do 45 godina, te 57% žena u dobi od 45 do 65 godina.
Čak 65% žena iznad 65 godina ističe poteškoće s
kontroliranjem urina. Drugim riječima jedna od 4 žene i
jedan od 10 muškaraca pati od gubitka urina toliko ozbiljno
da to uzrokuje socijalne i higijenske probleme.
Inkontinencija također uzrokuje depresiju i nesanicu.
Nažalost samo 1/3 tih ljudi zatraži stručnu pomoć.
Bolest je češća u Evropi i Sjevernoj Americi nego u afričkim
zemljama, pa se smatra da je inkontinencija socijalno –
kulturne etiologije. Utjecaj imaju trudnoća, težina bebe,
način poroda, prethodne ginekološke ili urološke operacije,
vrijeme prestanka menstrualnog ciklusa, debljina, uvjeti
rada, konstipacija, respiratorni problemi, količina unesene
tekućine, lijekovi,...
Naime, žene u Africi normalno uključuju pokrete zdjelice
kako u ples tako i u aktivnosti svakodnevnog života. Kao i
žene u Kini, Afrikanke rađaju čučeći, klečeći ili stojeći
što utječe na funkcionalno istezanje zdjeličnog dna i
aktivaciju muskulature. Manje se sjedi, te se čuči za
vrijeme obavljanja nužde. Slično, religiozne osobe u
islamskim zemljama mole pet puta dnevno klečeći oslonjene na
laktove. Položaj oslobađa od stresa zdjelično dno.
Fizoterapija koristi mnoge modalitete u tretmanu
inkontinencije. Obzirom da je zdjelično dno sastavni dio
tijela koji sačinjavaju ošit, trbušni mišići, mišići leđa i
mišići zdjeličnog dna, terapeutske vježbe se baziraju na
funkcionalnom povezivanju zdjeličnog dna, ošita, abdomena i
leđne muskulature. Zato terapija inkontinencije može biti
instrument poboljšanja fizičkih stanja povezanih s njom.
Motivacija i predanost pacijenta od velike su važnosti za
postizanje rezultata. Procjena je da su vježbe u grupi koje
uključuju edukaciju, savjetovanje, motivaciju i poticaj uz
redovito prakticiranje i stručni nadzor efikasnije. Najbolji
rezltati postižu se u grupama od 4 do 12 osoba. Tretmani
traju oko 45 minuta. Zbog toga se sve više razvijaju
fizioterapeutski programi kako kurative tako i prevencije
inkontinencije.
Za dobar metabolizam trebalo bi se barem dva puta tjedno
baviti aerobnim vježbanjem – žustrim hodanjem, plivanjem,
joggingom, pohađati satove tjelovježbe....
Vježbe opisane u daljnjem tekstu su jednostavne i mogu
ublažiti probleme vezane uz menopauzu i inkontinenciju.
Vježbe kod poteškoća kontroliranja urina i stolice
(nedostatne funkcije
sfinktera mjehura i crijeva)
1. Stiskati
mišićno zdjelično dno kao da se želi zadržati stolica i
mokraća. Prstenasti mišići, sfinkteri, ugrađeni su
u mišićno zdjelično dno. Njihova aktivnost izaziva
istezanje zdjeličnog dna, a njihovo opuštanje uzrokuje
opuštanje zdjeličnog dna. Aktivni pokreti sfinktera uz
svjesne pokušaje da se zadrži stolica i mokraća najbolji
su način da se poboljša kontrola mokrenja i stolice.
2. Stiskati
loptu ili stisnutu šaku između koljena. Pri tome aktivirani
mišići natkoljenice hvataju se uglavnom na
stidnu kost. Sa suprotne strane, unutar zdjelice, na
stidnu kost hvata se i mišićna dijafragma – zdjelično dno.
Dijafragma se uvijek aktivira kod stiskanja koljena, pa
se na taj način aktiviraju i sfinkteri.
3. Stiskati
stopala jedno uz drugo ili stiskati loptu između stopala
sjedeći savijenih koljena a stopala malo
odignutih
od poda. Na taj se način aktiviraju mišići koji zakreću
natkoljenicu prema van. Oni se hvataju na zdjelično dno
pa se preko njega aktiviraju i sfinkteri mjehura i
crijeva.
4. Stiskati velike mišiće stražnjice. Veliki mišići
stražnjice su u donjem i stražnjem dijelu spojeni sa
zdjeličnom
dijafragmom. Obje skupine mišića istovremeno se
aktiviraju. Tako se posredno utjeće na poboljšanje funkcije
sfinktera.
5.
Sjedeći
na stolici podizati petu na suprotno koljeno. Ukoliko je
moguće pokret opteretiti pritiskom iznad koljena i
skočnog zgloba ili pokretom podizati vrećicu primjerene
težine. Tim se pokretom aktiviraju mišići koji od
kralješnice prolaze kroz zdjelicu i obostrano
aktiviraju prostore zdjeličnog dna i sfinktera.
Vježbe jačanja i mobilizacije leđa
Vježbe nikad ne smiju
uzrokovati bol!
1. Leći
na leđa sa savijenim koljenima. Lagano izravnati leđa tako
da je cijela kralježnica u dodiru s podlogom.
Blago izviti leđa u luk i odignuti ih od podloge.
Ponoviti 5 do 20 puta. Vježbom se jačaju ekstenzori donjeg
dijela
leđa i abdominalni mišići, također se lagano mobilizira
donji dio leđa.
2.
Leći na leđa sa savijenim koljenima. Odignuti bokove s
podloge, a zatim ih polagano spustiti prema dolje.
Ponoviti 5 do 20 puta. Jačaju se mišići donjeg dijela
leđa, glutealna regija i stražnja loža (hamstringsi).
 
3.
Leći
na leđa. Saviti koljena i spojiti ih. Lagano nagnuti koljena
na jednu stranu tijela,
a zatim na drugu. Ponoviti 5 do 20 puta. Tim pokretima
se mobilizira donji dio leđa.
4.
Leći na trbuh. Glavu osloniti na čelo. Dlanove položiti na
zatiljak. Dok glava ostaje na podlozi laktovi se odižu
čim više u zrak. Položaj se zadrži nakoliko sekundi.
Spustiti laktove i opustiti ramena. Ponoviti 5 do 20 puta.
Jačaju se mišići vrata, ramenog obruča i leđa.
5. Leći
na trbuh s jastukom ispod kukova. Malo odignuti glavu i
ramena zabaciti prema nazad. Glava mora biti u
ravnini s gornjim dijelom leđa. Ruke uprjeti u podlogu.
Lopatice potiskivati prema srednjoj liniji tijela. Zadržati
položaj nekoliko sekundi. Polagano spustiti trup u
početni položaj. Ponoviti 5 do 20 puta. Jačaju se mišići
leđa,
vrata i ramenog obruča.
Vježbe za snažnu trbušnu muskulaturu
1. Leći na leđa. Lagano razmaknuti savijena koljena.
Istegnuiti ruke naprijed prema koljenima i pažljivo
podignuti
trup do 45°. Glava mora biti u liniji s tijelom.
Polagano spustiti tijelo u početni položaj. Ponoviti 5 do 20
puta.
Jačaju se trbušni mišići i postiže koordinacija između
trbušnih mišića, mišića stražnjice i mišića stražnje lože
(hamstringsa).
2. Leći na leđa, savijenih koljena te priljubljenih
jedno uz drugo. Podignuti koljena tek toliko da se stopala
odvoje
od podloge. Polagano ih vratiti u početni
položaj. Koljena ostaju savijena kroz cijeli pokret.
Ponoviti 5 do 20
puta.
3. Leći na leđa s koljenima savijenim pod pravim kutom
i položenim na stolicu. Malo odigniti glavu i ramena a ruke
ispružiti prema koljenima. Polagano spustiti leđa
na pod u početnu poziciju. Ponoviti 5 do 20 puta. Jačaju se
mišići prednjeg dijela vrata i trbušni mišići.
4. Vježbama disanja postiže se povećanje tlaka u
trbušnoj šupljini. Osim što se snaži trbušna muskulatura
tako
se povećava i napetost zdjeličnog dna i
sfinketra. Najprije treba snažno izdahnuti uz pomoć trbušnih
mišića.
Zatim snažno udahnuti a pritisak usmjeriti u
područje donjeg trbuha. Ponoviti 5 do 20 puta.
5. Trbušno disati s produženim izdisanjem. Svaki
izdisaj slijedi najdublji mogući udisaj. Ovakvim disanjem
mijenja
se tlak unutar trbušne šupljine pa se na taj
način rasteže i opušta mišićno zdjelično dno a zajedno s
njim i
sfinkteri mjehura i crijeva. Izvodi se u 10 do 15
navrata dnevno, ne više od 2 do 3 minute, s trajanjem
izdisaja
najdulje 15 sekundi.
Iva Kolić, vft |
